• Pravovremeni pristup kapitalu je nerijetko ključan za uspjeh biznisa ili transakcije. Neovisno o tome koja je svrha, GRUBIŠIĆ & Partneri vam mogu pomoći u procesu pribavljanja kapitala. Kapital se pojavljuje u dvije osnovne kategorije – vlasnički (equity) i dug. Isplata kreditora odnosno servisiranje duga je prioritetno u odnosu na isplatu dividende vlasnicima. Istovremeno, investitori u dug mogu imati i fizičke kolaterale za razliku od vlasnika dionica.
  • Obzirom da se investitori u vlasnički kapital izlažu većem riziku, logično je da zahtijevaju veći prinos od kreditora. Iz tog proizlazi činjenica da je vlasnički kapital skuplji izvor financiranja od duga. Postoje oblici financiranja koji imaju karakteristike i vlasničkog kapitala i duga - primjer je konvertibilni dug (dug koji se pod određenim uvjetima može pretvoriti u vlasništvo). Isto tako, neki kreditor može pristati na to da je servisiranje njegovog duga subordinirano (podređeno) dugu nekog drugog kreditora, ukoliko zauzvrat može dobiti veću kamatu. Takvi izvori financiranja se nazivaju mezzanine kapitalom.
  • Neovisno o vrsti instrumenta (izvoru financiranja) bitno je razumjeti da svaki od investitora ulaže očekujući određeni prinos od nekog oblika budućeg novčanog toka (cash flow-a) tvrtke te ga zanima da li će tvrtka (ili projekt) biti u stanju ostvariti dovoljno veliki cash flow da podmiri svoje obveze (rizik ulaganja). Pojednostavljeno rečeno, prinos koji investitori očekuju bi trebali biti nagrada za čekanje i brigu.
  • Neograničen je broj mogućih vrsta i instrumenata financiranja – instrument je lako kreirati ukoliko se za njega može pronaći investitor. U nastavku je indikativni poredak odabranih dugoročnih izvora financiranja od najjeftinijeg prema skupljem, uključujući najčešće investitore.Neograničen je broj mogućih vrsta i instrumenata financiranja – instrument je lako kreirati ukoliko se za njega može pronaći investitor. U nastavku je indikativni poredak odabranih dugoročnih izvora financiranja od najjeftinijeg prema skupljem, uključujući najčešće investitore.
    • Obveznice (investicijski fondovi, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi, komercijalne banke)Obveznice (investicijski fondovi, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi, komercijalne banke)
    • Kolateralizirani krediti (komercijalne banke)Kolateralizirani krediti (komercijalne banke)
    • Neosigurani krediti (komercijalne banke)
    • Subordinirani dug (mezzanine fondovi, EBRD, IFC itd.)
    • Dug konvertibilan u vlasničke udjele (EBRD, IFC, mezzanine fondovi, fizičke osobe)
    • Povlaštene dionice (institucionalni investitori, stateški ulagači, fizičke osobe)
    • Redovne dionice (strateški ulagači, EBRD, IFC, private equity fondovi, fizičke osobe)
Pribavljanje vlasničkog kapitala
  • Ako se radi o korporativnom financiranju, tvrtka će vlasnički kapital najčešće pribaviti kroz proces dokapitalizacije. Dokapitalizacija je događaj u kojem postojeći ili novi investitori povećaju tvrtkin vlasnički kapital unosom imovine, prava, ali najčešće uplatom gotovine. Neki od mogućih razloga za razmišljanje o dokapitalizaciji su sljedeći:
    • Tvrtka ubrzano raste u pogledu prihoda što dovodi do povećanja imovine koju ne može financirati iz interno generiranih sredstava (zarade), a kreditori još nisu spremni odobriti sredstva zbog nepostojanja odgovarajućih kolaterala. Kod porasta prodaje dio imovine spontano poraste (potraživanja i zalihe), a drugi kao posljedica diskrecione odluke menadžmenta (npr. odluka o ulaganju u postrojenja i opremu kako bi se podržale veće razine prodaje).
    • Tvrtka ima priliku investirati u profitabilne projekte (akvizicije, proizvodna postrojenja, razvoj prodajne mreže itd.) ali joj je kapacitet daljnjeg zaduživanja ograničen jer u bilanci ne postoji prostor za povećanjem duga (ili u bilanci postoji prostor za dodatnim zaduživanjem ali bi bio još veći ukoliko bi se povećao vlasnički kapital).
    • Tvrtka želi promijeniti postojeću (agresivnu) strukturu kapitala na način da se dio postojećeg duga otplati sredstvima prikupljenim u dokapitalizaciji što bi moglo rezultirati i manjim troškom duga zbog smanjenog rizika.
  • Dokapitalizacija od strane novih investitora će umanjiti relativni udjel u vlasništvu postojećih. Ključno pitanje za postojeće vlasnike je da li će vrijednost manjeg udjela u vlasništvu s vremenom (npr. za 3, 5 ili 7 godina) biti veća nego  što bi bila vrijednost postojećih udjela. S ekonomskog stajališta, bolje je biti vlasnik manjeg komada velike torte nego u cijelosti posjedovati malu tortu (ako je veća torta postala dovoljno velika). Iz tog razloga, kao prvi korak postojeći vlasnici bi trebali napraviti valuaciju tvrtke u dva različita scenarija: (1) postojeća (stand alone) vrijednost, (2) vrijednost pod pretpostavkom da tvrtka napravi dokapitalizaciju i iskoristi sredstva za financiranje daljneg rasta ukoliko je to moguće.
  • Nakon odluke o poželjnosti provođenja dokapitalizacije, potrebno je odrediti prikladnu vrstu investitora.  Između više načina moguće podjele investitora, temeljna je ona na strateške i financijske. Motivacija jednih i drugih je kreiranje vrijednosti tj. ostvarivanje prihvatljive stope prinosa na svoje ulaganje.Nakon odluke o poželjnosti provođenja dokapitalizacije, potrebno je odrediti prikladnu vrstu investitora.  Između više načina moguće podjele investitora, temeljna je ona na strateške i financijske. Motivacija jednih i drugih je kreiranje vrijednosti tj. ostvarivanje prihvatljive stope prinosa na svoje ulaganje.
    • Strateški investitori su u pravilu tvrtke iz iste, slične ili komplementarne industrije i uz novac za dokapitalizaciju mogu donijeti prostor za ostvarenje sinergijskih efekata kroz dijeljenje postojećeg know how-a, jačanje postojećeg menadžmenta, redukciju troškova nabave, otvaranje novih prodajnih kanala itd. Izgledno je da će strateški investitor zahtijevati aktivnu ulogu u upravljanju tvrtkom nakon dokapitalizacije (mjesta u menadžmentu) uz primjerenu zastupljenost u nadzornom organu (nadzorni odbor ili sl.).
    • Financijski investitori su u pravilu institucionalni investitori poput venture capital ili private equity fondova s definiranom strategijom ulaganja u smislu sektora ili industrija na koji su fokusirani, minimalnog vlasničkog udjela koji žele dobiti i upravljačkih i kontrolnih prava kojima žele raspolagati.  Financijski investitori nemaju namjeru ostati u vlasničkoj strukturi zauvijek. Jedan od elemenata koji procjenjuju prilikom razmatranja ulaska u vlasničku strukturu je mogućnost izlaska iz nje putem prodaje svog udjela u periodu od 3-5 godina. Najčešći načini izlaska iz vlasništva su prodaja drugim suvlasnicima, menadžmentu, strateškom investitoru, drugom financijskom investitoru ili izvođenjem tvrke na burzu (IPO). Za razliku od strateških investitora, financijski neće aktivno sudjelovati u operativnom upravljanju tvrtkom (jer će ulagati samo ako vjeruju u menadžment tvrtke koji će na raspolaganje dobiti njihov novac), nego će uz novac donijeti potrebna financijska znanja i mrežu poslovnih kontakata. Aktivno će nadzirati rad tvrtke i sudjelovati u donošenju bitnih strateških odluka (kapitalni izdaci, daljnje financiranje, imenovanje menadžmenta, akvizicije, isplata dividende itd.).
    • Ultimativna motivacija strateških i financijskih investitora je ista – ostvariti prihvatljivu stopu prinosa na svoje ulaganje. Pogrešno bi bilo razmišljati da su financijski investitori motivirani zaradom a strateški nečim drugim. Ukoliko investicija nema potencijala generiranja dovoljno velikih pozitivnih novčanih tokova u budućnosti, ekonomski nema smisla i neće privući ni strateškog ni financijskog investitora. Razlika između strateškog i financijskog investitora je prije svega u njihovom iskustvu što se tiče samog core businessa (strateški ga imaju više od financijskih), financijskim znanjima (financijski ga imaju više od strateških), ulozi u operativnom upravljanju (strateški će biti involvirani više od financijskih), mogućnostima dobavljanja dodatnih izvora financiranja (financijski su sofisticiraniji i kreativniji u pribavljanju dodatnih izvora financiranja) i trajanju njihova ulaganja (financijski u pravilu nemaju namjeru ostajati dulje od 5-6 godina).
  • GRUBIŠIĆ i Partneri će Vam pomoći u strukturiranju, pripremi, provođenju i zaključenju projekta dokapitalizacije tvrtke. Između ostalog, strukturirati ćemo transakciju, napraviti valuaciju tvrtke, izraditi informacijski memorandum, identificirati odgovarajuće investitore, organizirati i koordinirati due diligence, pripremiti menadžment za sastanke s investitorima, savjetovati Vas u pregovorima, te naposljetku zaključiti transakciju.
Pribavljanje dužničkog kapitala
  • Dužnički kapital najčešće dolazi u obliku kredita od komercijalnih banaka ili supranacionalnih institucija poput EBRD-a i IFC-a, ili izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira (obveznica, komercijalnih zapisa itd.). Kada govorimo o pribavljanju dužničkog kapitala u kontekstu korporativnih financija, u pravilu mislimo na dugoročni dug unutar kojeg manji dio može ići na obrtni kapital (financiranje operativnog ciklusa).
  • Postoje nekoliko bitnih razlika između financiranja izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira u odnosu na kredite kod banaka, a izvojiti ćemo činjenicu da će kod izdavanja vrijednosnih papira proces jednim dijelom biti propisan od strane regulatora tržišta kapitala te da investitori vjerojatno neće tražiti fizičke kolaterale (jedina "garancija" koju imaju je vjera u menadžment i poslovni plan tvrtke, uz eventualni zalog nad udjelima u tvrtki).
  • Neke od stvari koje mogu zanimati kreditore u procesu odobravanja sredstava:
    • U koju svrhu ćete koristiti sredstva (refinanciranje postojećih dugova, ulaganje u fiksnu imovinu, akvizicije itd.)?
    • Koja je postojeća razina zaduženosti (npr. omjer duga u odnosu na EBITDA, dug u odnosu na vlasnički kapital)?
    • Da li će budući cash flow biti dostatan za neometano servisiranje svih dugova? Koliko ste osjetljivi na pad prihoda?
    • Koja je razina prioriteta servisiranja njihova duga u odnosu na ostale kreditore (subordinirani dug će se isplatiti tek po isplati prvorazrednog duga)?
    • Kakvu vrstu kolaterala možete ponuditi (nekretnine, dionice ili vlasničke udjele u tvrtci, garanciju tvrtke majke itd.)?
    • Da li imate pristup drugim izvorima financiranja u slučaju potrebe?
    • Ako se radi o projektnom financiranju, koliko je udio vlastitih sredstava investitora?
    • Ako se radi o financiranju akvizicije, kako izgleda bilanca targeta (predmeta akvizicije), konsolidirana bilanca nakon akvizicije, te koliko je udio vlastitih sredstava u financiranju transakcije?
  • Za očekivati je da će kreditori zahtijevati da se tijekom trajanja kredita određeni financijski pokazatelji ili omjeri (financial covenants) održavaju u prihvatljivom rasponu što predstavlja kontrolni mehanizam odnosno sustav ranog upozorenja. Najčešće se to odnosi na pokazatelje likvidnosti, omjer duga i EBITDA, i sl. Uz to, ovisno o svrsi financiranja i obliku duga, kreditor može zahtijevati traženje njegove suglasnosti za ulazak u nove investicije, isplatu dividende itd. Jedna od mogućih klauzula je tretman duga u slučaju promjene vlasništva nad tvrtkom (change of control) – naime, kreditor može tražiti da se dug tretira dospjelim u slučaju prodaje tvrtke.
  • Šanse za upješno pribavljanje dužničkog kapitala su veće ukoliko se proces vodi na organiziran način uz produkciju adekvatnih dokumenata i financijskog modela. Istovremeno, financiranje treba dobro isplanirati jer današnje odluke o vrsti, visini i obliku duga utječu na buduće poslovanje i mogućnost refinanciranja. Iz tog razloga, GRUBIŠIĆ & Partneri vam kao voditelj projekta i financijski savjetnik može pomoći u:Šanse za upješno pribavljanje dužničkog kapitala su veće ukoliko se proces vodi na organiziran način uz produkciju adekvatnih dokumenata i financijskog modela. Istovremeno, financiranje treba dobro isplanirati jer današnje odluke o vrsti, visini i obliku duga utječu na buduće poslovanje i mogućnost refinanciranja. Iz tog razloga, GRUBIŠIĆ & Partneri vam kao voditelj projekta i financijski savjetnik može pomoći u:
    • Strukturiranju i pripremi transakcije
    • Izradi poslovnog plana
    • Izradi financijskog modela
    • Identifikaciji, kontaktu i korespodenciji s potencijalnim investitorima / kreditorima
    • Organizaciji due diligence-a (ukoliko je potreban)
    • Evaluaciji ponuda
    • Koordinaciji rada svih drugih savjetnika (pravnika i sl.)
    • Savjetovanje pri pregovaranju uvjeta (npr. financial covenants)
    • Izradi transakcijske dokumentacije i zaključenju transakcije
  • Kad vam je potreban kapital sami proces pribavljanja vlasničkog ili dužničkog kapitala vam se može činiti predugačkim. Iskustvo i praksa pokazuju da su vam najveći saveznici tijekom procesa:
    • Sustavan pristup (ne preskačite korake i ne tražite prečace)
    • Dobar poslovni plan (budite optimistični ali ostanite realni)
    • Profesionalni financijski model (model investitorima treba dokazati da u raznim scenarijima vaš biznis ima sposobnost generiranja zadovoljavajućeg cash flowa)
    • Strpljenje i spremnost na pregovaranje (investitori će često tražiti ispunjenje mnogih uvjeta ili preduvjeta kako bi konačno uložili svoj novac - tzv. conditions precedent)